Uputa tragaocima pravog puta2

Pred Allahom budi onako kako rob, koji traži pomoć, treba da bude i vidjet ćeš da je On Blag i Milostiv.
Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: »Zaista, Allah daje svome robu mjesto kod sebe prema mjestu koje On zauzima kod njega .«

To znači prema stepenu njegovog strahopoštovanja u ima Allaha, njegovog znanja i spozanje Allaha.

Znaj da onaj koji da prednost Allahu, Allah će dati prednost njemu. Onaj koji se povinuje Allahu, zavolio Ga je. Onaj koji u ime Allaha nešto napusti, On ga neće kazniti. Allahov Pslanik s.a.v.s. je rekao: »Napusti ono što ti je sumljivo, a prihvati se onog u što nema sumnje.« Jer vidjet ćeš, zasigurano, da nisi ništa izgubio time što si to napustio u ime Allaha.

Zaštiti svoje srce od sumnjičenja tako što ćeš lijepo misliti! Odstrani zavidnost tako što ćeš sakriti nadu! Izbaci oholost tako što ćeš sakriti ponos! Čuvaj se svakog postupka koji će te primorati da ga opravdaš (koji će te primorati ne izvinjenje). Nemoj se usiljeno ponašati! Svoju vjeru zaštiti tako što ćeš je slijediti! Svoj emanet sačuvaj obrazovanjem, a svoj razum tako što ćeš se blago ponašati. Pripremi strpljenje u svakoj situaciji, a u osami zikr čini! Svakoj blagodati od Allaha pridodaj zahvalu! U svemu traži pomoć od Allaha! Zatraži uputu od Allaha u svakoj situaciji! Ono za što te Allah Želi ne suprostavljaj se tome. Drži se svakog postupka sa kojim bi volio Alllaha sresti. Sve ono što ne bi volio vidjeti kod drugog izbaci iz svog ponašanja. Svako tvoje druženje s prijateljem, koje te ne činni boljim u jednom danu, kloni ga se! Uzmi svoj udio u praštanju!

Znaj da se iskrenost vijernika iskušava u svim situacijama. Vijernik sam sebe provjerava strpljenjem u teškim momentima. On je svjestan da ga Allah uvijek motri. Zato učvrsti svoje korake na putu istine i tako ćeš biti od onih koji zaslužuju pomoć.

Budi iskren u traženju (od Allaha) pa ćeš imati izvanrednu moć zapažanja i razumijevanja i biti ćeš upućen u različite znanosti. Samostalno razluči nauku koja ti koristi. Znaj da prednost pripada onome koji radi (u skladu sa naučenim), strahopoštovanje onome koji zna, tewequl onome koji je siguran, strah onome koji je ubijeđen, a još više pripada onome koji je zahvalan.

Znaj da stepen istinskog poimanja rob može postići ako da prednost razumu nad strastima i ukoliko bude posjedovao znanje o taqvaluku i pokoravanju Allahu, jer, kome Allah podari razum i oživi ga znanjem nakon imana i podari mu vid o vlastitim mahanama, takav će se okititi osobinama pobožnasti i dobročinstva. Zato dobročinstvo traži u taqvaluku, a znanje uzimaj od bogobojaznih.

Budi iskren kada razmišljaš o iskrenosti. Uzvišeni Allah kaže: «I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zamlje da bi čvrsto vjerovao.» (El-Enam, 75)

Znaj da svaki razum koji ne daje prednost pokoranosti nad griješenjem, znanju nad neznanjem, vjeri nad dunjalukom, jeste razum koji obmanjuje. Svako znanje je samo izlišan izgovor, ukoliko ne posjeduje tri stvari: ako ne otkalanja uznemiravanje kontroliranjem želja, ako nije praćeno praksom iz strahopoštovanja, ako nije pravedno djelovane popraćeno milošću.

Znaj da je razum najljepši ukras kojim se čovjek može okititi, a najljepša odjeća koju može obući, jeste znanje. Jer samo razumom je moguće spoznati Uzvišenog Allaha i samo znanjem iskazuje mu se pokoranost.
Znaj da su oni koji su spoznali Allaha postavili temelje različitih etapa postizanja spoznaje na pouzdanom znanju, a postigali su znanje i u sekunadarnim pitanjima.

Znak toga je postepeno povećnje znanja strahovanjem i zabrinošću, kao i povećanje znanja umijećem i sposobnošću. Tako, kako god se povećava znanje čovjeka, povećava se njegov strah i zabrinutost, i kako god se povećava djelovanje čovjeka (prema znanju), povećava se njegova poniznost i skromnost. Temelj na kojem su trasirali svoj put je iskreno slijeđenje obaveze naređivanja dobra i zabranjivanja zla, davanja prednosti znanju nad željama duše i neovisnost, s Allahom, od svih stvorenja.

Zato slijedi tragove onih kojima je nauka povećala njihovo strahopoštovanje, kojima je praksa pojačala njihovu razboritost, kojima je razum osnažio spoznaju. Pa ako te od njihovog puta spriječi ružno ponašanje, onda krivi samog sebe. A znalci zasigurno znaju prepoznati osobine iskrenih i odanih.

Znaj da svaka ideja nosi u sebi moral, svaki mig u sebi nosi znanje, a to prepoznaje onaj koji shvata Allahovu nakanu, a iz Njegovih riječi žanje koristi čvrstog vjerovanja.

Kod iskrenog to je vidljivo, pa kad gleda – pouku uzima, kad šuti – razmišlja, kada govori – njegov govor je zikrullah, kada mu je uskraćeno – strpljiv je, kada dobije – zahvalan je, kada ne kušnju bude stavljen – povrati se, kada mu nešto ostane nepoznato – suzdržan je, kada znanje posjeduje – skroman je i ponizan, kada druge podučava – blag je, kada upitan bude – u potpunosti odgovori. Takav je lijek za one koji lijeka traže, pomoć onima koji tragaju, saveznik iskrenim, sklonište dobrim. Takvog je vrlo lahko zadovoljiti kada je u pitanju on sam, a uvijek je spreman dokraja ići kada su pitanju obaveze prema Uzvišenom Allahu. Njegove namjere su bolje od njegovog dijela, a njegovo djelo više govori nego njegove riječi. Uvijek je na strani istine, a njegovo utočište je stid. Njegova vrijednost je pobožnost, a njegov znak je puzdanost. On ima vid od svijetlosti kojim gleda, nučne istine na temelju kojih govori, uputstva iz vlastitog ubjeđenja o kojem govori.

Na tome ustrjavaju oni koji se u potpunosti posvete Allahu, čiji je nijet ispravanu obožavanju Allaha, koji ga se boje u tajnosti i u svojim javnim postupcima, koji umanjuje svoju nadu, koji se ogrnu plaštom opreznosti, koji uzlete na vjetru spasa u moru skrušenog obraćanja Allahu. Njegovo vrijeme je dobitak, njihovo stanje je dobro i takvi se nisu poveli za ukrasima ovoga svijeta niti ih je njihovo blještavilo odvratilo od razmišljanja o strhotama Dana proživljenja.

Znaj da onaj čiji je razum zdrav i vjerovanje čvrsto, pouzdano zna da ga od njegovog Gospodara može spasiti samo iskrenost. Zato, on traga za tim i istražuje moral iskrenih u želji da iskoristi ovaj život prije nego preseli na Ahiret i da se pripremi za vječnu Kuću. On je posvetio svoj život i svoj imetak svome Gospodaru, jer zna da je On rakao: «Allah je od vijernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati.» (Et-Tewba, 111).

Tako je dobio znanje nakon što je neznalica bio, dobio imetak nakon što je siromašan bio, dobio društvo nakon što je u samoći bio, približio se nakon što je daleko bio, odmorio se nakon što je umoran bio, svoj je život uskladio i sve snage ujedinio. Pouzdanost je ono po čemu se on prepoznaje, a u stanju je duhovne usredotočenosti na Allaha. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: «Obožavaj Allaha kao da Ga vidiš jer ako ti Njega ne vidiš On tebe sigurno vidi.»
Neznalica ga drži šutljivim i nesposobnim, ali njegova mudrost ga je ušutkala. Ahmak ga smatra brbljivcem ali savjetovanje u ime Allaha ga čini govorljivim. Smatra ga imućnim ali skromnost u životu ga je obogatila. Smatra ga siromašnim ali skrušenost ga je unizila. Ne obazire se na ono što ga se ne tiče, niti se obavezuje iznad vlastitih mogućnosti. Ne uzima ono što mu nije potrebno, niti ostavlja ono za što je zadužen da ga sačuva. Ljudi su rahat od njega, a on se umara baveći se samim sobom. Svoju žudnju ubio je pobožnošću, svoju pohlepu dokinuo je bogobojažnošću, a svoje strasti uništio je svjetlom znanja.

Ovakav budi i sa ovakvim se druži! Njihov put slijedi i njihovim se moralom okiti.

Oni su blago osigurano. Onaj ko ih proda za ovaj dunjaluk, prevaren je. Oni su potpora u teškim iskušenjima i pouzdani prijatelji. Ako ti nešto zatreba, oni će ti biti dovoljni, a ako Allahu dovu upute, tebe neće zaboraviti. «Takvi su stranka Allahova, a stranka Allahova jesu oni koji će zasigurno uspjeti.» (El-Mudždele, 22)

Znaj – Allah razumijevanje unio u tvoje srce, znanjem osvijetlio tvoje grudi i čvrstim vjerovanjem objedinio tvoje mogućnosti – da sam došao do zaključka da svaka teškoća, koja pogađa srce, neminovno dolazi kao jedna od posljedica izobilja. Razlog tome je nepromišljen pristup ovome svijetu i zaborav na Dan proživljenja nakon znajna o njemu. Spas od toga je napuštanje svega nepoznatog pribjegavanjem u pobožnost i prihvatanje svega onog što je pozanto i za što postoji čvrsto ubjeđenje. Također, došao sam do zaključka da pokvarenost srca prouzrokuje pokvarenost vjere. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: «U ljudskom tjelu postoji jedan organ koji, ako je zdrav, zdravo je i ostalo tijelo, a ako je bolestan, bolesno je cijelo tijelo. Taj organ je srce.»

Riječ tijelo ovdje znači vjera, jer od vjere zavisi ispravnost illi pokvaranost njegovih dijelova.
Pokvarenost srca počinje od napuštanja obračunavanja samog sebe i zavaravanja dugom nadom.
Zato ako hoćeš popraviti svoje srce, čvrsto odluči da postaviš granicu svojim željama. Radi smo ono što je u ime Allaha, a napusti djelovanje u nečije drugo ime. Da bi skratio dugu nadu, pomozi se stalnim prisjećanjem smrti.
Došao sam do zaključka da sve ono neoptrebno, što izlazi iz srca, odražava se na sluh, vid, jezik, hranu i odijevanje. Na sluh se odražava u obliku zaborava i nemarnosti, na vid se odražava u obliku nemarnosti i nedoumice, na jezik se odražava u obliku laži i novotarija, na hrani se odražava u obliku proždrljivosti i povećanog apetita, a u odijevanju se odražava u obliku gordosti i oholosti.

Znaj da je briga o dijelovima tijela obaveza (farz) a napuštanje svega nepotrebnog jeste vrlina. Prije toga učiniti tevbu je obaveza koju su ustanovili Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s. Uzvišeni Allah kaže: «O vi koji vjerujete učinite pokajanje Allahu iskreno...» (Et-Tahrim, . Riječ nesuhan (iskreno) znači definitivano napuštanje grijeha radi kojeg se rob pokajao svome Gospodaru.

Pokajanje neće biti ispravno, ukoliko se ne ispune četiri stvari: ustrajavanje srca da ne radi grijeh, traženje oprosta uz kajanje, vraćanje onoga što je nepravedno uzeto, briga o svakom dijelu tijela, koje predstavljaju sedam čula: sluh, vid, jezik, miris, dvije ruke, dvije noge, i srce koje je glavno i po kojem je tijelo biva zdravo ili pokvareno.
Uzvišeni Allah je svakom dijelu tijela stavio u obavezu određene naredbe i zabrane, a između toga je ostavio prostor popunjen dozvoljenim stvarima, čije napuštanje predstavlj vrlinu.

Obaveza srca, nakon vjerovanja i pokajanja, je da svako djelo bude isključivo u ime Allaha, da u sumljivim situacijama dominira lijepo mišljenje, pouzdanost u Allaha, strah od Njegove kazna i nada u Njegovu dobrotu.

O značenju srca postoji mnogo predanja. Prenosi se da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: «Zaista postoje vijernici koji zaslužuju naklonost srca moga.» Ibn Mesud r.a. je rekao: «Srca posjeduju želje i zanimanja, te period klonulosti i kraj. Pa iskoristite vaša srca kada su u stanju želja i zanimanja, a zanemarite ih u periodu klonulosti i kraja.»

Ibn Mubarek, Allah mu se smilovao, je rekao: «Srce je kao ogledalo, ako dugo ostane u ruci, zahrđa. Također srce je kao životinja: ako se na nju zaboravi, odmetne se.» Neki mudraci su rekli: «Srce je kao kuća koja ima šestera vrata, pripazi da ti nešto ne uđe ni na jedna vrata, jer može ti unijeti nered u kuću. Srce je kuća, a vrata su: oči, sluh, vid, ruke, noge. Kada se bez znanja otvore jedna od ovih vrata kuća je izgubljena.»

Obaveza jezika je iskrenost u zadovoljstvu i u ljutnji, borba protiv onga što uznemirava, tajno i javno, te ne govoriti pretjerano o dobru i o zlu. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: «Ko osigura svoj jezik i svoj spolni organ, ja ću mu kod Allaha osigurati Džennet.» Allahov Poslannik s.a.v.s. je rekao Muazui ibn Džebelu r.a.: «Ljude će na njihova lica u vatru bacati samo kleveta njihovih jezika i ogovaranje.» Alahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: «Upozoravam vas na nepotreban govor. Dovoljno je (riječ) za svakog od vas za ono čime će ostvariti svoju potrebu. Jer čovjek će biti pitan za bespotreban govor kao što će biti pitan za višak svoga imeka.»

Obaveza vida je da se kloni gledanja u ono što je zabranjeno i u ono što je zaklonjeno.

Huzejfe r.a. kaže: «Rekao je Allahov Poslaniks.a.v.s.: «Pogled je jedna od strijelica Ibilisovih, pa ko je ostavi plašeći se Allaha, On će mu dati vjerovanje, od kojeg će osjetiti slast u svome srcu.»

Ebu Derda r.a. kaže: «Ko skloni svoj pogled sa onoga što mu je zabranjeno, biće oženjen hurijom koju želi. Onaj ko upravlja svoj pogled prema tuđim kućama, Allah će ga na Sudnjem danu proživjeti slijepa.»

Davud Et-Taijj je rekao nekom čovjeku, koji je upravio oštar pogled prema nekima koji su ga gledali. Rekao mu je: «Čovječe! Skloni svoj pogled! Jer čuo sam da će čovjek biti pitan za nepotrebno gledanje kao što će biti pitan za nepotrebno djelovanje.» Takođe rečeni je: «Dozvoljen je prvi pogled, a već drugi nije.» Ono što je nametnuto ljudskom pogledu, čovjeku je oprošten takav pogled. Ali ono u što čovjek namijerno i svjesno usmjeri svoj pogled, biće odgovoran za njega.