Uputa tragaocima pravog puta4

Brate moj! Znaj da grijeh prouzrokuje nemarnost; nemarnost prouzrokuje okrutnost; okrutnost prouzrokuje udaljenost od Allaha; udaljenost vodi u Vatru. O ovome razmišljaju živi, a mrtvi, oni su sami sebe usmrtili željom za ovim svijetom.
Znaj da, kako god svjetlost dana ne koristi slijepcu, tako svjetlost znanja ne obasjava nikoga drugog, osim one koji su Allaha svjesni. Također, kako mrtvome ne koristi lijek, tako lijepo ponašanje ne ostavlja traga na tužitelja. Kako god snažna kiša neće oploditi kamen, tako mudrost neće oploditi srce koje osjeća ljubav prema ovome svijetu.
Onaj, koji se privikne na svoje strasti i prohtjeve, gubi moral. Onaj koji radi suprotno od onoga što mu njegovo znanje kazuje, veliki je neznalica. Onaj kome ne koristi njegov lijek kako će drugoga liječiti.

Znaj da su na ovome svijetu najrahatniji skromni ljudi, a najteže je onima koji se predaju sticanju dunjaluka. Moral koji najbolje može pomoći čovjeku da postigne skromnost, jest kratka nada.

Oni koji su spoznali Allaha smatraju da slavljenje i hvaljenje Allaha stojeći, jest stanje koji najviše približuje roba Allahu. Uzvišeni Allah kaže: «Allah, zaista, stalno nad vama bdi.» (En-Nisa, 1)

Znaj da nema bližeg puta od iskrenosti, uspješnijeg vodiča od znanja poputbine (opskrbe) od takvaluka.
Napusti ono što čovjeku nije neophodno, najbolje je za odbacivanje šejtanske vesvese (nagovaranja). Najviše što osvjetljava srce je ispravnost grudi. Našao sam da je čast vijernika u njegovom takvaluku, njegova blagost u njegovoj strpljivosti, da je njegov razum njegov ukras, da je njegova ljubav u praštanju, a njegova veličina u njegovoj poniznosti i ljubaznosti.

Znaj da želja za bogatstvom, kada je Allah odabrao robu siromaštvo, predstavlja nezadovoljstvo, a želja za siromaštvom, kada je Allah robu odabrao bogatstvo, predstavlja nasilje. To je bježanje od zahvalnosti Allahu iz nedovoljne spoznaje i gubljenje vremena iz nedovojnog znanja. To znači da se vjerovanje imućnog roba neće popraviti siromaštvom, a vjerovanje siromašnog roba neće popraviti bogatstvom. Prenosi se da je Uzvišeni Allah rekao: «Zaista, među Mojim robovima ima onih čije vjerovanje može poptaviti samo siromaštvo, a kada bi mu dao bogatstvo, to bi ga pokvarilo. Zaista, među Mojim robovima ima onih čije vjerovanje može popraviti samo bogatstvo, a kada bi mu dao siromaštvo, to bi ga pokvarilo.»

Ista stvar je sa zdravljem i bolešću. Onaj koji je spoznao Allaha, neće Ga optužiti. Onaj koji od Allaha razumijeva poruke, zadovoljan je Njegovom odredbom. Da ne postoji ni jedan drugi ajet, znalcima bi bio dovoljan ovaj ajet: «Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju.» (El-Qasas, 68)

Nipošto se ne ponašaj kako se ponašaju neznalice! Nemoj sjediti sa griješnicima! Ne prihvataj tvrdnje onih koi su oduševljeni samim sobom, niti nade uobraženih, niti očaj očajnih.

Po istini radi, u Allaha siguran budi, dobro da se radi naređuj, a od nevaljalih dijela odvraćaj! Jer ko bude iskren prema Allahu, On će ga uputiti kako da radi; ko se radi drugoga, uljepša, Allah će ga razotkriti; ko se u Allaha pouzda, On mu je dovoljan; ko u drugog povjerenja ima, On će ga zamrziti; ko se Njega plaši, On će ga osigurati; ko je Njemu zahvalan, On će mu dati još više; ko Njemu pokornost iskazuje, On će ga počastiti; ko Njemu prednost da, On će ga zavoliti.

Vjeru ne ispovijedaj razumom. U svome djelovanju ne povodi se za svojim strastima, ne napuštaj istinu, ne daj legitimitet neistini i nadaj se oprostu, ako si zaboravio na pokajanje.

Znaj da znanje i praksa ne mogu biti zadovoljavjući, osim ako je jasno i nedvojbeno utvrđen njihov ispravan temelj, ako se ne odlikuju iskrenošću i istinitošću, ako njihovi plodovi ne dočaze kao rezultat bogobojaznosti, ako ne posjeduju brižno odabrane dokaze. Nemoj se zavaravati iscrpljenošću (radi neizvršavanja obaveza) jer niko nema opravdanje za neizvršavanje svojih obaveza, niti iko može bez Allaha.

Znaj da je sreća čovjeka u iskrenom nijetu za ono što traži od Allaha i u Njegovoj pomoći za ono što On voli. Kome Allah želi dobro, podari mu razum, omili mu nauku, podari mu osjećaj strha od Allaha, blagost, zadovoljstvo onim što posjeduje i ukaže mu na njegove mahane.

Znaj, Allah ti se smilovao, da su iskrenost, poštenje i nepomućeno vjerovanje temelj svakog drugog stanja. Od iskrenosti i poštenja dolazi strpljenje, zadovoljstvo, skromnost (zuhd), prijaznost, a od nepomućenog vjerovanja u Allaha dolazi čvrsto ubjeđenje, strah, ljubav, veličanje i stid.

Svaki vjernik u ovim oložajima ima svoje mjesto po kojem se raspoznaje njegovo stanje, po se za njega kaže da se boji i da u sebi gaji nadu; da gaji nadu i da osjeća strah, da je strpljiv i da osjeća zadovljstvo; da voli i da osjeća stid. Jačina i slabost svakog stanja mjeri se prema vjerovanju (imanu) vjernika i njegovoj spoznaji. A za svaki temelj od ovih stanja postoje tri znaka po kojima se stanje raspoznaje:

Iskrenost je u tri stvari koje ne mogu biti ispravne i upotpunjene bez njih, a to su: iskrenost srca u vjerovanju, iskrena namjera u djelovanju i iskenost u djelovanju.

Strpljivost je u tri stvari koje ne mogu biti ispravne i upotpunjene bez njih, a to su: srpljivost u poštivanju Allahovih zabrana, strpljivost i dosljednost u slijeđenju Allahovih naredbi i strpljivost u teškoćama, u ime Allaha.

Skromnost (kana’a) je sadržano u tri stvari: ograničeno konzumiranje hrane u situciji kada je dovoljno ima, održavanje siromaštva i pokazivanje bogatstva i zadovoljstva u situaciji kada se nema i kada je umanjena opskrba i pouzdanje u Allaha u teškim vremenima i nesrećama. Skromnost ima svoj početak i svoj kraj: početak je napuštanje izobilja kada je čovjek u mogućnosti živjeti u izobilju, a kraj je pokazivaje bogatstva kada je opskrba umanjena. Otuda su neki rekli: «Skromnost (kana’a) je iznad zadovoljstva (rida).» Jer onaj koji je zadovoljan nije izložen uskraćivanju i davanju, a skromnom je dovoljan njegov Gospodar i sa Njim ne želi ništa drugo osim ono što mu je On odredio.

Asketizam (zuhd) je sadržan u tri stvari i čovjek se ne može nazvati asketom (zahidom), ukoliko ih nema pri sebi, a to su: udaljavanje ruku od tuđe imovine, čistota duše od onoga što je dozvoljeno i nemarnost naspram dunjaluka kada se ima mnogo prilika da se iskoristi.

Asketu odlikuju još tri stvari: zaštita duše u situaciji kada ima velike prohtjeve i želje, izbjegavanje onoga što vodi u bogastvo, uzimanje onoga što je čovjeku potrebno, samo ako je dobro poznato.
Radost je u tri stvari: radost znanjem i zikrom u osami, radost čvrstim ubjeđenjem i spoznajom u osami, radost Allahom u svakoj situaciji.

Zadovoljstvo je red ljubavi, duša prožeta čvrstim ubjeđenjem i pouzdanjem u Allaha. Spominje se od Ejjuba Es- Sihtijanija i El-Fudajla b. Ijada, Allah im se smilovao, da su rekli: »Zadovoljstvo je pouzdanje u Allaha.»

Ovo su znakovi iskrenosti kako ih nauka opisuje. Sufjan Es-Sevri, Allah mu se smilovao, je govorio: »Kada se iskrenost iskrenoga upotpuni, on nije posjednik onoga što je u njegovim rukama.»

Znakovi čistog i nepomućenog vjerovanja: nema iskrenog vjernika sve dok ne bude iskreno vjerovao da Allahu nije ništa slično, da Mu nije ništa ravno, da On nema prijateljicu niti djecu.

Potom želja vjernika treba biti Jedan i Jedini Allah, sva njegova nastojanja trebaju biti usmjerena ka Allahu, u obavljanju dobrovoljnih i obaveznih djela.

Ispravnost čvrstog ubjeđenja (jekin) je u tri stvari: smirenju srca u pouzdanju Allaha, povinovanju Allahovoj naredbi i brizi, i bojazni od onoga što je bilo.

Čvrsto ubjeđenje ima svoj početak i kraj: početak je smirenost, a kraj je u dovoljnosti Jednog i Jedinog Allaha, jer Uzvišeni Allah kaže: »O Vjerovjesniče Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede.» (El-Enfal,64) Prema tome Allah je onaj Koji je dovoljan , a rob je onaj koji to prihvata i zadovoljan je Allahovom odredbom.

Strah dolazi poslije čvrstog ubijeđenja. Jer da li si vidio nekoga da se boji, osim kada je u to čvrsto ubijeđen?

Strah je u tri stvari: strah vjerovanja (iman), a njegov znak je napuštanje grijeha. To je strah murida. Potom strah prethodnika (havfus-selef), a njegov znak je strahopoštovanje, zabrinutost i pobožnost. To je strah uleme. Zatim strah izmicanja (da nas nešto ne prođe), a njegov znak je ulaganje napora na planu stjecanja Allahova zadovoljstva uz poštovanje i veličanje Uzvišenog Allaha. To je strah iskrenih Allahovih robova (siddika).

Četvrti stepen straha je strah veličanja i uzdizanja Allaha (havfu-l-i’zam), a taj stepen, Allah je odovojio za svoje meleke i vjerovjesnike a.s.. Jer, oni, po svojoj prirodi, vjeruju da će ih Allah obuhvatiti Svojim oprostom. Zato je njihov strah, ustvari, njihov ibadet i njihovo veličanje Allaha.

Ljubav je u tri stvari i čovjek se ne može smatrati onim koji prema Allahu osjeća ljubav, ukoliko je nema pri sebi – ljubav vijernika u ime Uzvišenog Allaha, a znak te ljubavi ogleda se u tome da se od vijernika odkloni ono što ga uznemrava, a da mu s primakne ono što mu korist donosi. Ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. u ime Allaha, a ta ljubav se ogleda u slijeđenju njegovog Sunneta. Uzvišeni Allah kaže: «Reci: «Ako Allaha volite mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!» (Ali Imran, 31) A ljubav prema Uzvišenom Allahu ogleda se u pokornosti Njemu i napuštanju griješenja. Kaže se: « Stalno prisjećanje blagodati, donosi ljubav.»

Ljubav prema Allahu ima svoj početak i svoju završnicu.

Njen početak je ljubav prema Njemu radi Njegovih blagodati i dobara. Ibn Mesud r.a. je rekao: «srca su po prirodi sklona onome ko im dobro čini.»

Najviši stepen ljubavi prema Allahu jeste ljubav kojom se poštuje Allahovo pravo. Ali ibn El-Fudajl, r.a. je rekao: «Uzvišeni Allah se voli zato što je Allah. Neki čovjek je zatražio savjet od Tavusa, a on mu je rekao: «Savjetujem ti da voliš Allaha takvom ljubavlju da ti ništa drugo ne bude draže od Njega. Boj se Allaha takvim strahom da ne bude ništa drugo čega bi se više bojao nego što se Njega bojiš. Nadaj se u Allaha takvom nadom koja će stati između tebe i te bojazni. Želi drugim ljudima ono što želiš sam sebi.»

Veličanje Allaha predstavlja za stid ono što glava predstavlja za tijelo, tj, jedno bez drugog ne mogu. Kada se rob stidi svoga Gospodara, on Ga veliča i uzdiže. Najbolji stid je duhovno usredotočenje radi Uzvišenog Allaha. Duhovno usredotočenje je u tri stvari: usredotočenje na praktično iskazivanje pokornosti Allahu, usredotočenje radi Allaha na planu napuštanja griješenja i usredotočenje radi Allah u namjerama i mislima. Jer, Allahov Poslanik, s.a.v.s. je rekao: «Obožavaj Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi.»

Duhovno i srčano usredotočenje na Allaha je teže i napornije za tijelo od noćnog obavljanja dobrovoljnih namaza, od posta u toku dana i od trošenja imetka na Allahovom putu. Spominje se da je Ali ibn Ebu Talib, r.a. rekao: «Zaista, Allah na Zemlji ima Svoje zdjele (posude), a od tih zdijela su i srca. On iz njih ne prima ništa što nije pročišćeno, snažno i nježno.»

To znači da rob pročisti svoje srce u ime Allaha povinujući se Njegovim zapovijedima, napuštajući Njegove zabrane i prakticirajuci iskrenosti bojaznost. Također, rob pročišćava svoje srce radi Allahovog Poslanika s.a.v.s. prihvatajući sve ono što je on donio, teoretski, praktično i duhovno, a radi vijernika, pročišćava ga otklanjajući ono što ih uznemirava i donoseći im ono od čega koristi imaju.

Njegova riječ snažno u citiranom tekstu, znači odlučnost na planu uspostavljanja kaznenog sistema radi Allaha, te naređivanje dobra i zabranjivanje zla.

Što se tiče nježnosti koja se spominje u citiranom tekstu, ona dolazi u dva smisla: samilost praćena plačom i blagost praćena dobrodušnošću.

Od Allaha je pomoć, a On nam je dovoljan i najbolji je Pomagač.